Act 20 | SerDKE | STEP | A pošto se utiša buna, dozva Pavle učenike, i utješivši ih oprosti se s njima, i iziđe da ide u Maćedoniju.

Acts 20

1 A pošto se utiša buna, dozva Pavle učenike, i utješivši ih oprosti se s njima, i iziđe da ide u Maćedoniju. 2 I prošavši one zemlje, i svjetovavši ih mnogijem riječima, dođe u Grčku. 3 Poživljevši pak onamo tri mjeseca stadoše mu Jevreji raditi o glavi kad šćaše da se odveze u Siriju, i namisli da se vrati preko Maćedonije.

4 I pođe s njim do Azije Sosipatar Pirov iz Verije, i Aristarh i Sekund iz Soluna, i Gaj iz Derve i Timotije, i Tihik i Trofim iz Azije. 5 Ovi otišavši naprijed čekahu nas u Troadi. 6 A mi se odvezosmo poslije dana prijesnijeh hljebova iz Filibe, i dođosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostasmo sedam dana.

7 A u prvi dan nedjelje, kad se sabraše učenici da lome hljeb, govoraše im Pavle, jer šćaše sjutradan da pođe, i proteže besjedu do ponoći. 8 I bijahu mnoge svijeće gore u sobi gdje se bijasmo sabrali.

9 A sjeđaše na prozoru jedno momče, po imenu Evtih, nadvladano od tvrdoga sna, i kad Pavle govoraše mnogo, naže se u snu i pade dolje s trećega poda, i digoše ga mrtva. 10 A Pavle sišavši pade na nj, i zagrlivši ga reče: ne bunite se, jer je duša njegova u njemu.

11 Onda iziđe gore, i prelomivši hljeb okusi, i dovoljno govori do same zore, i tako otide. 12 A momče dovedoše živo, i utješiše se ne malo.

13 A mi došavši u lađu odvezosmo se u As, i odande šćasmo da uzmemo Pavla; jer tako bješe zapovjedio, hoteći sam da ide pješice. 14 A kad se sasta s nama u Asu, uzesmo ga, i dođosmo u Mitilinu.

15 I odande odvezavši se dođosmo sjutradan prema Hiju; a drugi dan odvezosmo se u Sam, i noćismo u Trigiliju; i sjutradan dođosmo u Milit. 16 Jer Pavle namisli da prođemo mimo Efes da se ne bi zadržao u Aziji; jer hićaše, ako bude moguće, da bude o Trojičinu dne u Jerusalimu.

17 Ali iz Milita posla u Efes i dozva starješine crkvene. 18 I kad dođoše k njemu, reče im: vi znate od prvoga dana kad dođoh u Aziju kako s vama jednako bih

19 Služeći Gospodu sa svakom poniznosti i mnogijem suzama i napastima koje mi se dogodiše od Jevreja koji mi rađahu o glavi; 20 Kako ništa korisno ne izostavih da vam ne kažem i da vas naučim pred narodom i po kućama, 21 Svjedočeći i Jevrejima i Grcima pokajanje k Bogu i vjeru u Gospoda našega Isusa Hrista.

22 I sad evo ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajući šta će mi se u njemu dogoditi; 23 Osim da Duh sveti po svijem gradovima svjedoči, govoreći da me okovi i nevolje čekaju. 24 Ali se ni za što ne brinem, niti marim za svoj život, nego da svršim tečenje svoje s radošću i službu koju primih od Gospoda Isusa: da posvjedočim jevanđelje blagodati Božije.

25 I evo sad znam da više nećete vidjeti mojega lica, vi svi po kojima prolazih propovijedajući carstvo Božije. 26 Zato vam svjedočim u današnji dan da sam ja čist od krvi sviju; 27 Jer ne izostavih da pokažem volju Božiju.

28 Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom; 29 Jer ja ovo znam da će po odlasku mome ući među vas teški vuci koji neće štedjeti stada; 30 I između vas samijeh postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom.

31 Zato gledajte i opominjite se da tri godine dan i noć ne prestajah učeći sa suzama svakoga od vas. 32 I sad vas, braćo, predajem Bogu i riječi blagodati njegove, koji može nazidati i dati vam našljedstvo među svima osvećenima.

33 Srebra, ili zlata, ili ruha ni u jednoga ne zaiskah. 34 Sami znate da potrebi mojoj i onijeh koji su sa mnom bili poslužiše ove ruke moje. 35 Sve vam pokazah da se tako valja truditi i pomagati nemoćnima, i opominjati se riječi Gospoda Isusa koju on reče: mnogo je blaženije davati negoli uzimati.

36 I ovo rekavši kleče na koljena svoja sa svima njima i pomoli se Bogu. 37 A sviju stade veliki plač i zagrlivši Pavla cjelivahu ga, Žalosni najviše za riječ koju reče da više neće vidjeti lica njegova; i otpratiše ga u lađu.